Zdravo svima i dobrodosli na moj blog! 😃
Danas sam htjela da malo porazgovaramo o ovoj temi.
Ne znam zasto je to tako,ali ljudi za osobu koja sebe stavlja na prvo mjesto kazu da je sebicna,narcisoidna.... Ja ne mislim tako,naravno samo ako ta ljubav prema sebi ne prelazi neke granice normale i da te bas boli uvo za druge.
Voljeti i staviti sebe u prvi plan nije nista lose i ne znaci da je ta osoba sebicna,vec jednostavno da je svjesna sebe.
Imala sam period u svom zivotu kada sam bila okruzena "prijateljima" koji su bili opsjednuti svojim problemima,zeljama,zahtjevima.... Ne zelim da me pogresno shvatite. U prijateljstvu zaista dajem sve od sebe,uvijek sam tu da saslusam i pomognem,ali isto ocekujem i za sebe.
Kad sam i ja pocela da izrazavam neke svoje zelje ili jednostavno da uradim nesto sto ja zelim,odmah je ispalo kako sam bezobzirna,sebicna... A zaista nisam osoba koja je ja,ja,ja i samo ja,ali mi je jednostavno dosadilo stalno ugadjati drugima.
U tom "prijateljstvu" ja sam zanemarila sebe,svoje zelje i ciljeve. Od takvih ljudi treba odmah,ali odmah otici,kao sto sam i ja uradila,i sad mi je mnogo bolje i mnogo sam srecnija.
Sta zelim da vam kazem? Volite,pazite i ugadjajte sebi,jer to niko nece raditi umjesto vas. Dzabe je ta prica dobro se dobrim vraca. Nazalost,ljudi ne cijene dobrotu,vec je iskoriscavaju. Ako sam bezobrazna,sebicna i bahata sto cu sebe da stavim prije svih i posvetim se svojim ciljevima,onda neka. Ali ne dozvoljavam da me iko iskoriscava.
Nisu mi jasni ti komentari,zaista. Svi ocekuju da ce se neko potpuno posvetiti njihovom zivotu i problemima,pa onda svom-a da ne spominjem da njih nema kada je meni pomoc potrebna.
Nedavno smo na casu razgovarali o tome jesmo li vise porodican tip,koji zeli samo porodicu u zivotu i nista vise, ili onaj koji zeli da radi na sebi,svom poslu i znanju. Ja sam ovaj drugi tip,mozda je lose,ali ja ni ne volim toliko djecu i nije mi bas to jedini cilj u zivotu. Na to me moja profesorka zacudjeno pogledala i pitala zbog koga cu onda ja da zivim?
Mislim zaista,kakvo je to pitanje. Pa zivim zbog sebe,imam svoje ciljeve,zelje,snove,na sto je ona rekla kako je to preambiciozno.
Zaista gluposti!
To hocu da vam kazem! Volite i radite na sebi,i ne ocekujte da ce neko sjutra da stavi vas na prvo mjesto,to vi morate sami!
Naravno treba i pomoci drugima,ali u tom pomaganju sacuvajte sebe,vase zelje i snove,inace ce te ih izgubiti,i njih i sebe.
Danas sam htjela da malo porazgovaramo o ovoj temi.
Ne znam zasto je to tako,ali ljudi za osobu koja sebe stavlja na prvo mjesto kazu da je sebicna,narcisoidna.... Ja ne mislim tako,naravno samo ako ta ljubav prema sebi ne prelazi neke granice normale i da te bas boli uvo za druge.
Voljeti i staviti sebe u prvi plan nije nista lose i ne znaci da je ta osoba sebicna,vec jednostavno da je svjesna sebe.
Imala sam period u svom zivotu kada sam bila okruzena "prijateljima" koji su bili opsjednuti svojim problemima,zeljama,zahtjevima.... Ne zelim da me pogresno shvatite. U prijateljstvu zaista dajem sve od sebe,uvijek sam tu da saslusam i pomognem,ali isto ocekujem i za sebe.
Kad sam i ja pocela da izrazavam neke svoje zelje ili jednostavno da uradim nesto sto ja zelim,odmah je ispalo kako sam bezobzirna,sebicna... A zaista nisam osoba koja je ja,ja,ja i samo ja,ali mi je jednostavno dosadilo stalno ugadjati drugima.
U tom "prijateljstvu" ja sam zanemarila sebe,svoje zelje i ciljeve. Od takvih ljudi treba odmah,ali odmah otici,kao sto sam i ja uradila,i sad mi je mnogo bolje i mnogo sam srecnija.
Sta zelim da vam kazem? Volite,pazite i ugadjajte sebi,jer to niko nece raditi umjesto vas. Dzabe je ta prica dobro se dobrim vraca. Nazalost,ljudi ne cijene dobrotu,vec je iskoriscavaju. Ako sam bezobrazna,sebicna i bahata sto cu sebe da stavim prije svih i posvetim se svojim ciljevima,onda neka. Ali ne dozvoljavam da me iko iskoriscava.
Nisu mi jasni ti komentari,zaista. Svi ocekuju da ce se neko potpuno posvetiti njihovom zivotu i problemima,pa onda svom-a da ne spominjem da njih nema kada je meni pomoc potrebna.
Nedavno smo na casu razgovarali o tome jesmo li vise porodican tip,koji zeli samo porodicu u zivotu i nista vise, ili onaj koji zeli da radi na sebi,svom poslu i znanju. Ja sam ovaj drugi tip,mozda je lose,ali ja ni ne volim toliko djecu i nije mi bas to jedini cilj u zivotu. Na to me moja profesorka zacudjeno pogledala i pitala zbog koga cu onda ja da zivim?
Mislim zaista,kakvo je to pitanje. Pa zivim zbog sebe,imam svoje ciljeve,zelje,snove,na sto je ona rekla kako je to preambiciozno.
Zaista gluposti!
To hocu da vam kazem! Volite i radite na sebi,i ne ocekujte da ce neko sjutra da stavi vas na prvo mjesto,to vi morate sami!
Naravno treba i pomoci drugima,ali u tom pomaganju sacuvajte sebe,vase zelje i snove,inace ce te ih izgubiti,i njih i sebe.





































