PER ASPERA AD ASTRA!

Zdravo svima i dobrodosli na moj blog!! 😃

Vjerovatno su neki od vas culi za ovu latinsku izreku:

"Per aspera ad astra" - "Preko trnja do zvjezda".

U skoli ucim latinski,i jeste da je tezak ali ga volim. Sigurna sam da svi vi znate makar jednu izreku na latinskom,a ovo je jedna od mojih omiljenih.

Kad god se osjetim lose i da nesto ne mogu uraditi,ja se sjetim ove izreke.
Nikakav uspjeh ne dolazi preko noci. Nista ne dolazi tako. Za sve u zivotu potreban je jako veliki rad i trud. Znam da svi mi ocekujemo i negdje se nadamo da cemo do uspjeha na poslu,ljubavi ili na bilo kom zivotnom polju doci brzo,a da je dovoljno samo zeljeti. E pa nije.
Naravno,i zelja igra bitnu ulogu kao nas motivacioni pokretac,ali moramo biti svjesni da svi mi krecemo od nule. Svi su tako poceli. I ta osoba kojoj se divite i kazete da mi je biti kao ona je takodje morala poceti od dna. Svaki pocetak je tezak. Ne znam osobu kojoj je sve u zivotu islo glatko i bez problema. Svi mi imamo poteskoca ali se razlikujemo u tome da li odustajemo pred prvom preprekom ili se ipak nastavljamo boriti.

Na tom putu ka snovima desice nam se da cemo pasti,i to ne jednom,nego vise puta. Ali zasto odustajati?! Pa kad ste ucili da hodate,naravno da ste padali,ali to vas nije sprjecilo da ponovo ustanete i gle- danas svi hodate.
Bice tesko,niko ne kaze da nece. Ali ako vec imate snove,zelje on idite ka njima,grabite i rukama i nogama. Padajte,ali opet ustajte. I kad pomislite da ne mozete vise,sjetite se da ce se to jednog dana isplatiti. Sve te suze koje prolijemo sami u svom krevetu i svi ti oziljci koje nosimo,neka name samo budu podstrek da idemo dalje!
Naravno da ce biti i onih koji ce vam reci da ne mozete,da odustanete.... Ali vi nemojte odustati,i to ne u inat njima,ne,vec u inat vama,zbog sebe! Sebi dokazite da mozete. I onda kad se jednog dana okrenete iza sebe,bicete ponosni kad vidite koliki ste put presli.

Najlakse je u zivotu odustati. To svako moze. Ali ne moze se svako boriti,tacnije nece svako. Nemojte biti takvi koji prihvataju neuspjehe i ne zele probati,ili se plase probati. Sta je najgore sto vam se moze desiti? Cega se bojite? Pada? Posljedica? Neuspjeha? Ljudi? Sebe?
Sve to stoji,shvatam,nije lako. I vi is tih razloga ne zelite probati ici dalje,ali zamislite sad- sta ako uspijete! Nikada necete znati ako ne probate,a onda cete se jednom i kajati i pitati sebe sto nisam probao.

Zapamtite,u svemu sto radite,morate iskusiti i loseg i dobrog. Ali to nije nista strasno,svi mi to dozivljavamo. I zbog tog loseg zelimo opet da se borimo i to lose nas gura naprijed i zbog njega cjenimo srecu koju ostvarimo. 

Zato se ne bojte da ce te se ogrebati na to trnje,jer ce i ono proci,ako se usudite proci kroz njega odvesce vas do zvijezda!

To bi bilo to,iskreno se ndam da vam se dopao post.

Imam jedno pitanje: da li zelite da tako s vremena na vrijeme napisem post motivisan nekom latinskom izrekom?