POLUMATURA!- moje iskustvo + izvinjenje za neaktivnost

Zdravo svima i dobrodosli na moj blog! 😃

Prije svega moram da se izvinim za svoju neaktivnost,i to poveeliku. Ali jednostavno nisam bila u raspolozenju za pisanje. Imala sam puno obaveza oko zavrsetka srednje skole,oko pripreme za maturske ispite i par privatnih problema koje jos uvjek nisam rijesila.... Uglavnom,mnogo je poceo da mi nedostaje blog i zelim da pocnem ponovo. Jos jednom izvinite,a sada mozemo da predjemo na post.

Elem,prije par dana kada sam gledala slike sa svoje skorasnje mature,naisla na slike sa svoje polumature od prije 4 godine. Gledala sam te slike i cudila se kako smo se svi promjenili i porasli za 4 godine. Mozda sam zakasnila sa ovim postom,ali nema veze. Voljela bih da sa vama podjelim te uspomene i da se svi prisjetimo svojih polumatura.

HALJINA

Sto se tice haljine,zaista smatram da nema potrebe za pretjerivanjem. Ipak imate 15 godina,i same te godine po sebi su lijepe. Haljina treba da bude jednostavna,i da ne ide u granice neukusa kao sto je bilo slucajeva.
Ja sam svoju haljinu jako brzo nasla,i nosila sam je nakon polumature jos par puta,i mogu reci da,sad kada se osvrnem,sam bila vrlo zadovoljna njom.

OBUCA 

Ista stvar kao i sa haljinom. Nisam zeljela nikakve stikle,pa da posle nosim ravno da bih se prezula-to mi je sve izgledalo kao nepotrebna dusa. Nisam htjela stikle,a i smatram da djevojcice u tim godinama ne znaju da  hodaju u stiklama,a niti im trebaju. Vjerujte mi,nista ruznije nema nego vidjeti djevojcicu od 15 godina kako nabada u previsokim stiklama. Tako da sam ja za svoju polumaturu nosila starke.

SMINKA I FRIZURA

To je vec stvar izbora,ali zaista smatram da ne treba da bude napadna sa kilo pudera i ogromnim vjestackim trepavicama.
Takodje vam ne trebaju ni neke prekomplikovane frizure,ali vi izaberite.

Ja se izvinjavam zbog slika  i mojih poza,nisu  bas najbolje,a i sama sebi sam smijesna. 😜

SAMO VECE

E sad,sto se tice te noci,neko osjeca tremu,neko ne. Ja iskreno nisam.
Moj divni partner je kasnio po mene,tako da smo jedva stigli da udjemo sa svojim odeljenjem,moji roditelji nisu uspjeli da me vide kako ulazim,niti da napravimo par slika ispred mjesta gdje se odrzavala proslava,ali dobro... 😜

Sto se tice ostatka veceri,bilo je super,plesali smo i kako to sve vec ide-dali poklon razrednoj,odrzali se govori.
Jedina stvar sto mene kod te veceri nervira,i kod polumatura i kod matura je to silno plakanje. Zaista to nikada necu razumjeti,a mozda je do mene. Meni je to jako glupo,jer ako zelis da se sa nekim vidjas i nakon toga,pa vidjaces se,sa onim do koga ti je stalo. A sa onima sa kojima se nisi ni prije druzio,sumnjam da ces poceti-i cemu onda to plakanje. Manje -vise svi zivite u istom gradu ili ce te upisati iste skole... A da se ne lazemo,par mjeseci nakon toga,necete se javljati jedno drugom na ulici.

Tako da vam je moj savjet da te veceri maksimalno uzivate,i da vas ne brine to da li vam se pokvarila frizura ili skinuo karmin....

Nadam see a vam se poste dopao,i jos jednom izvinite zbog neaktivnosti. Pisite mi kakva sure vasa iskustva sa polumaturom,a ja cu uskoro napisati post i o maturi.