POZORISTE KAO ZIVOT!!

Zdravo svima i dobrodosli na moj blog!! 😃

Danas sam htjela da podjelim svoju ljubav prema pozoristu,ali na malo drugaciji nacin.

Ja sam neko ko,malo je reci,obozava predstave i pozoriste jos of malih nogu. Nikada mi ne dosadi da jednu predstavu gledam vise puta,jer je uvjek novi dozivljaj. Jako brzo naucim tekst predstave i onda pratim da li ce glumci zaboraviti nesto. Hahaha,vjerovatno samo ja ovi radim,ali nisam luda,ne brinite. 😜

Pozoriste je jednostavno moja veelika strast,i cak sam razmisljala da mi drugi fakultet bude rezija,jer zaista volim sav taj svijet glume.

Kada se zamraci sala i pocne predstava,ja jednostavno uzivam,jer to je vrijeme koje je posveceno samo meni,i ma kakvih obaveza da imam i koliko good me sjutra ujutru cekalo kontrolnih,odgovaranja....,jednostavno sve zaboravim.

Pretpostavljam da nisam jedina koja uziva u necemu sto voli,ma sta to bilo. 😃

E sad,mene je uhvatilo to neko razmislanje nakon jedne od predstava,i ja sam zakljucila da se zivot moze poistovjetiti sa pozoristem,odnosno predstavom.

Citav nas zivot moze se posmatrati kao jedna veelika scena,sa mnogo glumaca.

Mi samo reziseri naseg zivota,jer od nasih odluka zavisi kakao cemo zivjeti. Zato dobro razmislite o svemu,jer mi ipak imamo samo jednu sansu da zivimo,a predstava see uvjek moze popraviti.
Mi biramo ljude koje zelimo u svojoj okolini,koje volimo,sa kojima nam je prijatno. To su glavni glumci naseg zivota. Jer kada ste da nekim koga volite,ko vas podrzava,ko je uvjek tu za vas,kada se okruzeni generalno ljudima koji vam prijaju,mozete se nazvati srecnikom.
Mi biramo kojim ce tokom nas zivot ici,i gdje mi zelimo biti. Pozornica je nasa!

Uvjek imamo i te sporedne likove,bilo da je to nasa okolina ili samo neki nebitni ljudi koji ne zasluzuju ni gram nase paznje. Zato nemojte da se previse trudite oko nebitnih ljudi,jer o njima nikada niko ne prica.  Zato nemojte da dozvolite da vas zivot bude usmjeren u pravcu sta sta ce drugi reci,jer oni nisu vazni,vazni ste vi.
Mada iskreno bez sporednih likova se ne moze,jer oni su tu da nas na tezi nacin nauce da cjenimo sebe,da nekada mozda i prerano okusimo surovost svijeta,ali bez tih povrijeda i padova ne bi znali kako da ustanemo i kako da budemo jaci.

Kao i svaka predstava,i nas zivot ima zaplete rasplete,odnosno uspone i padove. I cesto name se cini da necemo izdrzati,ali uvjek izdrzimo. Jer nikada nije kraj ukoliko sve nije u redu. Jer nijedna patnja ne traje vjecno,i ma koliko vam tesko bilo,morate znati da ce sve na kraju biti u redu.
 To sve zavisi od vas,rezisera. Zato nemojte pokleknuti,vec istrajte u borbi. Jer za svaku dobru predstavu,pored glumaca,zna se koje zaduzen i ko je nosilac ideje. Zna se kako se zavrsava redstava,velikim aplauzom.

Nadam se da vam se dopao post.

Volite li i vi pozoriste?