Zdravo svima i dobrodosli na moj blog!! 😃
Prije par dana desilo mi se nesto sto me navelo na razmisljanja o tome sta nas sve u zivotu ceka. Razmisljam,i voljela bih da znam,da mi neko kaze sta me to ceka,ti neki kljucni momenti zivota. Ne mislim na to,imaces toliko i toliko djece,takvu kucu,posao....
A onda se zapitam da li bih imala snage cuti sta je to sto me ceka,sta je to moja sudbina. Da li bih zaista zeljela znati odgovor na ovo pitanje? Naravno ,jasno je meni da smo mi i nasi postupci odgovorni za nasu buducnost,ali opet,ima i stvari koje ne mozemo planirati.
Sta ako bih saznala da me ceka velika patnja ili nesreca u zivotu? Vjerovatno bi se opteretila i vec sad pokusala da sprijecim da do toga dodje. Ali gdje je tu uzivanje u sadasnjosti? Mislim da nikako ne bih mogla da se opustim i uzivam u momentima jer bih uvjek pomislila na to nesto lose sto me tamo negdje ceka. I sta ako ne uspijem da sprijecim nesrecu,onda sam se uzalud trudila i propustila srecu u zivotu,jer sam bila opteretila buducnom nesrecom koju na kraju nisam uspjela izbjeci.
Sta ako mi kazu da moj zivot nece imati smisla? Da li onda uopste vrijedi zivjeti? Svi mi gradimo svoj put i trazimo smisao naseg zivota,ali da li bih to radila kada bi znala da mi to nista nece pomoci. Da li bih odlucila da ustajem svako jutro,ako znam da se budim i vodim zivot bez smisla?
Sta ako mi kazu da me ceka veliki uspjeh i sreca? Sad vjerovatno mislite,pa sto ovo me bih volio da znam? Ali ja nekada pozelim znati sve sto sam vec napisala,ali se opet uplasim. Pa i odgovora na ovo pitanje.
Svi mi negdje mastamo o srecu,uspjehu,ljubavi... Ali ako bih znala da cu biti srecna i uspjesna,da li bih uzivala u momentima i malim koracima pri postizanju svoga cilja,ako vec znam ishod? Onda efekat iznenadjenja u mom zivotu ne bi postojao,ako bih vec sve znala. Nista ne bi moglo da me iznenadi,obraduje... Ljepota je u otkrivanju,a ja bih to pokvarila. Mozda je ljepse zivjeti dan po dan i radovati se i biti iznenadjen. Mislim,lijepo je znati da ces biti srecan,uspjesan,ali radovala bih se samo tada i to je to. Jer kakvog god posla da se latite,znate da cete uspjeti i gdje je tu izazov? Ovako imam mogucnost da se radujem nakon svega sto postignem.
Pa cak be bih voljela znati odgovore ni ta banalna pitanja,poput toga kakav ce mi biti muz,djeca. Vise bih voljela da sama to otkrijem,da osjetim povezanost da nekom osobom i uzivam u njoj,a ne ovako da vec znam,gdje je tu uzivanje? Zelim da gledam odrastanje svoje djece i da njima otkrivam i pomazem im da pronadju sebe,a ne da sve znam. Jednostavno bih imala osjecam kako svako iznenadjenje koje zivot pruza ja pokvarim.
Izvinjavam se to je ovaj post mozda malo zbrkan,ali tako se i ja osjecam ovih poslednji dana.
Zaista me interesuje vase misljenje na ovu temu. Da li bi ste voljeli znati sta vas ceka,i ako da sta bi ste tacno htjeli znati? Ili ipak ne,da sve ostane "tajna" koju cete prije ili kasnije otkriti?
Prije par dana desilo mi se nesto sto me navelo na razmisljanja o tome sta nas sve u zivotu ceka. Razmisljam,i voljela bih da znam,da mi neko kaze sta me to ceka,ti neki kljucni momenti zivota. Ne mislim na to,imaces toliko i toliko djece,takvu kucu,posao....
A onda se zapitam da li bih imala snage cuti sta je to sto me ceka,sta je to moja sudbina. Da li bih zaista zeljela znati odgovor na ovo pitanje? Naravno ,jasno je meni da smo mi i nasi postupci odgovorni za nasu buducnost,ali opet,ima i stvari koje ne mozemo planirati.
Sta ako bih saznala da me ceka velika patnja ili nesreca u zivotu? Vjerovatno bi se opteretila i vec sad pokusala da sprijecim da do toga dodje. Ali gdje je tu uzivanje u sadasnjosti? Mislim da nikako ne bih mogla da se opustim i uzivam u momentima jer bih uvjek pomislila na to nesto lose sto me tamo negdje ceka. I sta ako ne uspijem da sprijecim nesrecu,onda sam se uzalud trudila i propustila srecu u zivotu,jer sam bila opteretila buducnom nesrecom koju na kraju nisam uspjela izbjeci.
Sta ako mi kazu da moj zivot nece imati smisla? Da li onda uopste vrijedi zivjeti? Svi mi gradimo svoj put i trazimo smisao naseg zivota,ali da li bih to radila kada bi znala da mi to nista nece pomoci. Da li bih odlucila da ustajem svako jutro,ako znam da se budim i vodim zivot bez smisla?
Sta ako mi kazu da me ceka veliki uspjeh i sreca? Sad vjerovatno mislite,pa sto ovo me bih volio da znam? Ali ja nekada pozelim znati sve sto sam vec napisala,ali se opet uplasim. Pa i odgovora na ovo pitanje.
Svi mi negdje mastamo o srecu,uspjehu,ljubavi... Ali ako bih znala da cu biti srecna i uspjesna,da li bih uzivala u momentima i malim koracima pri postizanju svoga cilja,ako vec znam ishod? Onda efekat iznenadjenja u mom zivotu ne bi postojao,ako bih vec sve znala. Nista ne bi moglo da me iznenadi,obraduje... Ljepota je u otkrivanju,a ja bih to pokvarila. Mozda je ljepse zivjeti dan po dan i radovati se i biti iznenadjen. Mislim,lijepo je znati da ces biti srecan,uspjesan,ali radovala bih se samo tada i to je to. Jer kakvog god posla da se latite,znate da cete uspjeti i gdje je tu izazov? Ovako imam mogucnost da se radujem nakon svega sto postignem.
Pa cak be bih voljela znati odgovore ni ta banalna pitanja,poput toga kakav ce mi biti muz,djeca. Vise bih voljela da sama to otkrijem,da osjetim povezanost da nekom osobom i uzivam u njoj,a ne ovako da vec znam,gdje je tu uzivanje? Zelim da gledam odrastanje svoje djece i da njima otkrivam i pomazem im da pronadju sebe,a ne da sve znam. Jednostavno bih imala osjecam kako svako iznenadjenje koje zivot pruza ja pokvarim.
Izvinjavam se to je ovaj post mozda malo zbrkan,ali tako se i ja osjecam ovih poslednji dana.
Zaista me interesuje vase misljenje na ovu temu. Da li bi ste voljeli znati sta vas ceka,i ako da sta bi ste tacno htjeli znati? Ili ipak ne,da sve ostane "tajna" koju cete prije ili kasnije otkriti?